BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POSAVSKI KANTON   

OPĆINSKI SUD U ORAŠJU

Broj: 25 0 K 062491 25 K

Orašje, 09.03.2026.godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

                                Općinski sud u Orašju po sucu Ljubici Oršolić uz sudjelovanje zapisničara Ane Josić, u kaznenom  predmetu protiv optuženog A.Č., sina N., iz B.,  Ulica …, zbog produljenog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287. st.1. tačka „a“ u svezi sa čl. 55. Kaznenog zakona Federacije BiH („Sl. novine Federacije BiH“ broj 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 54/14, 76/14, 46/16, 75/17, 31/23 i 58/25), a po optužnici Kantonalnog  tužiteljstva Posavskog kantona Orašje, broj T02 0 KT 0009056 24 od  24.03.2025.godine, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane dana 04.03.2026.g., u odsutnosti kantonalnog tužitelja Nebojše Purića i optuženog A.Č., donio je i javno objavio  dana 09.03.2026.godine   slijedeću

P R E S U D U

OPTUŽENI: A.Č., sin N. i majke S. dj. Lj., rođen ... godine u B., s prebivalištem u B., Ulica …, po narodnosti Bošnjak, državljanin BiH, JMB: …, pismen, sa završenom osnovnom školom, po zanimanju radnik, razveden, otac dvoje djece, nema imovine, nezaposlen, izdržava se od povremenih zarada, vojsku nije služio, ne vodi se u vojnoj evidenciji,  do sada osuđivan  i to: Presudom Općinskog suda u Vukovaru od 21.06.2006.godine za kazneno djelo Pomaganje u prebacivanju osoba preko državne granice na uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci i rokom provjeravanja od 2 godine, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 04.10.2007.godine zbog kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 232.st.1. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca i novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 04.03.2008.godine zbog kaznenog djela Krađa iz čl. 280.st.2. u vezi sa st.1. KZ BD BiH novčanom kaznom u iznosu od 450,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 02.12.2008.godine zbog kaznenog djela Krađa iz čl. 280.st.2. u vezi sa st.1. KZ BD BiH novčanom kaznom u iznosu od 600,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 12.11.2011.godine zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 281. st.1. u vezi sa čl. 31. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, Presudom Općinskog suda u Tuzli od 01.08.2013.godine (nije navedeno kazneno djelo i kazna), Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 08.06.2016.godine zbog kaznenog djela Neovlaštena nabavka, držanje ili prodaja oružja ili bitnih dijelova za oružje iz čl. 65.st.1. Zakona o oružju i municiji BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 45 dana, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 21.02.2017.godine zbog kaznenog djela Nasilje u porodici iz čl. 218. st.1. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 01.12.2021.godine zbog kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz čl. 170. st.1. KZ BD BiH i kaznenog djela Ugrožavanje sigurnosti iz čl. 180.st.1. KZ BD BiH jedinstvenom novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 09.11.2023.godine zbog kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz čl. 170. st.1. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana i Presudom LG F.Strafs.Graz od 30.04.2022.godine za kazneno djelo Opasne prijetnje, Oštećenje tuđe stvari i Tjelesna povreda, na uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 3 mjeseca i rokom provjeravanja od 3 godine, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v   j e

što je:        dana 18.03.2024. godine, zatražio od B.T. da mu svojim vozilom za novčanu naknadu preveze pločice iz O. do B., za utovar kojih je angažovao i N.T., lažno im navodeći da mu je vlasnik pločica M.D. dozvolio da ih uzme iz njegove vikendice, nakon čega je B.T. putničkim motornim vozilom marke „VW Golf“   registarskih oznaka …, oko 18:00 sati, iz B. u O. na lokalitet zvani D., u blizinu vikendice M.D., dovezao A.Č. i N.T., gdje je A.Č. rekao B.T. da parkira vozilo i sačeka, a od N.T. zahtjevao da pođe sa njim pješke do vikendice, te potom ušao u dvorište iste na neograđenom mjestu i s ciljem da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, skinuo stakleni prozor sa prednje strane vikendice i kroz tako načinjen otvor ušao u vikendicu i iz nje kroz prozor dodao N.T. 77 komada keramičkih pločica sive boje veličine 60x60 cm vlasništvo M.D., koje je N.T. spustila u dvorište, a potom je pozvao B.T. da vozilom dođe do vikendice, te su svo troje utovarili pločice u gepek navedenog vozila, nakon čega su sjeli u vozilo, koje je B.T. prema uputama A.Č. odvezao u B., naselje D.B., u dvorište kuće R.P. kojem je A.Č. prodao navedene pločice za iznos od 330,00 KM, gdje su B.T., A.Č. i R.P. pločice istovarili, da bi nakon ponoći, 19.03.2024. godine, od B.T. i N.T. zahtjevao da idu sa njim po ostatak pločica, lažno im navodeći da mu je M.D. u međuvremenu dozvolio da uzme i preostale pločice iz vikendice, pa su istim vozilom ponovo otišli do vikendice M.D. u naselje D., O., gdje je B.T., parkirao vozilo, a A.Č. kroz prethodno načinjen otvor na prednjoj strani vikendice ponovo ušao u unutrašnjost iste i N.T. dodao još 83 pločice koje je ona slagala u dvorište i potom svo troje iste utovarili u gepek vozila, nakon čega su sjeli u vozilo i pločice odvezli u B. u dvorište kuće A.Č. gdje su pločice istovarili, čime je M.D. pričinio štetu u iznosu od 625,00 KM,

dakle,    provaljivanjem zatvorenog prostora tuđu pokretninu oduzeo drugom s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist,

čime  je  počinio produljeno kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st. 1. tačka „a“ u vezi sa čl. 55. Kaznenog zakona  Federacije  Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“ broj 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 54/14, 76/14, 46/16, 75/17, 31/23 i 58/25)

pa Sud optuženog A.Č. za počinjeno produljeno kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st. 1. tačka „a“ u vezi sa čl. 55. Kaznenog zakona  Federacije  Bosne i Hercegovine, primjenom navedenih zakonskih odredbi a na temelju čl. 7., čl. 42., čl. 43. i čl. 49. Kaznenog zakona  Federacije  Bosne i Hercegovine, osuđuje  na

KAZNU ZATVORA 

u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

     Na temelju čl. 202. st. 1. a u svezi sa čl. 199. st. 2. točka  „g“ Zakona o kaznenom postupku F BiH optuženi A. Č. je obvezan da na ime naknade troškova kaznenog postupka plati paušal u iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

            Kantonalno tužiteljstvo Posavskog kantona Orašje je dana 24.03.2025.g. ovome Sudu podnjelo optužnicu pod brojem T02 0 KT 0009056 24 od 24.03.2025.godine, protiv optuženog A.Č., sina N., iz B., Ulica …, zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 287. st.1. tačka „a“ u svezi sa čl.55. Kaznneog zakona F BiH, a koja optužnica je od strane suca za prethodno saslušanje potvrđena dana 01.04.2025.g.

Na ročištu o saslušanju optuženog održanog dana 29.07.2025.g. optuženi se izjasnio da  se ne osjeća krivim za predmetno kazneno djelo, te je na temelju čl. 244.st.4. ZKP-a F BiH predmet dostavljen sucu radi zakazivanja glavne rasprave.

            U završnoj riječi, tužitelj je izjavio da tužiteljstvo smatra dokazanim navode optužnice da je A.Č. počinio produljeno kazneno djelo Teška krađa na način kako je opisano u dispozitivu optužnice, da je na te okolnosti tužiteljstvo izvelo dokaze odnosno saslušalo svjedoke B.T., N.T., M.D., M.F. i R.P., da iz izjava ovih svjedoka jasno proizlazi da je ovo kazneno djelo počinio optuženi, da je optuženi znao oštećenog,  da je kod njega živio tri mjeseca, da je dobro znao i gdje se nalazi vikendica i gdje se nalaze pločice, tj. da postoje pločice koje oštećeni namjerava da iskoristi za sređivanje svoje vikendice, da je jedino njemu ta činjenica bila poznata, a  obzirom da je našao kupca za te pločice  R.P., da mu je nudio na prodaju  pločice, logično je da se kod njega javila inicijativa odnosno ideja da on te pločice i ukrade. Dodaje da su to potvrdili i svjedoci B.T. i N.T., koje je optuženi angažirao za prijevoz odnosno za utovar tih pločica, te koji su rekli da su išli u dva navrata, a što potvrđuje i priloženi izvod iz “Renata” nadzora saobraćaja odnosno kamera koje su snimile registarsku tablicu ovog vozila. Nadalje, tužitelj navodi da ne bi detaljizirao i elaborirao izjave B.T. i N.T., da su iste međusobne suglasne, te da je jedini zaključak koji iz njihovih izjava proizlazi to da je ovo sve tj. ova krađa bila u organizaciji optuženog, da je  R.P. potvrdio da mu je optuženi prodao pločice i uzeo novac, da mu je kasnije taj novac vratio pošto su pločice oduzete, te da svi ti dokazi dovode do jedinog i mogućeg zaključka da je optuženi počinio ovo djelo onako kako je opisano. Nadalje, tužitelj navodi da je i svjedok M.F. potvrdio da je optuženog vidio, tako da svi ti dokazi jasno ukazuju i ne ostavljaju prostora za drugačiji zaključak. Što se tiče svjedoka odbrane tj. maloljetnog D.R., isti je svjedok poznanik optuženog, koji je iskazao ono što mu je optuženi rekao tako da smatra da sud ne bi trebao pokoniti povjerenje takvom svjedoku. Na kraju tužitelj prdlaže sudu da optuženog oglasi krivim i kazni u skladu sa zakonom, imajući u vidu otežavajuću okolnosti da je optuženi ranije višestruko osuđivan i imajući u vidu otežavajuću okolnost upravo bezobzirnost koju je optuženi pokazao prema oštećenim, koje je jako dobro poznavao, kod kojih je živio, koji su mu pomagali, radio kod njih i on je to povjerenje  zloupotrijebio i uradio ovo što je uradio, te da jedan tako bezobziran način svakako sud treba uzet u obzir kao otežavajuću okolnost.

Optuženi u završnoj riječi navodi da on nije ukrao te pločice, da nije bio tu da ih krade,  kao što je sad tužitelj rekao, da je tužitelj rekao da se izjave B.T. i N.T. podudaraju, da su iste, ali da to nije točno, jer je N.T. rekla da je jednom bila, a B.T. je rekao da je ona dva puta bila, a što znači da tu neko laže, ali da nema veze, da se on ne osjeća krivim, da nije ukaro pločice, da je kriv sam zato što ih je prodao. Dodaje da mu je  jako žao svojih prijatelja, kojim se je izvinuo, da je pitao M.D. jel treba da se namiri šteta, pošto radi trenutno u Z., ima svoj posao, ima svoj život, ima novu ženu, da se sad bori za svoje dijete koje ima tumor na nozi, koji se ne može izliječiti, da živi s djetetom, a zna kad će mu dijete umrijeti, da nije ni njemu lako, da ima još jednog sina, maloljetnog, da obojica žive kod njega, da školuje djecu, hrani djecu, da mu je majka gluhonijema, da nigdje ne radi, nema penzije, da mu ni otac ne radi, da se on brine za njih, da mu nisu potrebne te pločice tj. da on zarađuje 100,00 maraka i 200,00 maraka, zar da hrani pločicama tu svoju djecu, da sud ima dokaze samo na čula- kazala, da bi on, da je uzeo te počice, sve to  priznao ko što je priznao sva svoja djela što je  dosad uradio u svom životu. Nadalje navodi da se obraća sudu, jer želi istaći još jednom da bi priznao ta djela, da ne bi došli do suđenja, da bi odmah na prvom ročištu rekao da je kriv da je to uradio, da se on odamh izjasni da je kriv za svoja djela, da  njega ta krađa ne interesira u životu, da je mogao da im ukrade po 50 hiljada maraka, koje su momci imali u kući, a nije uzeo te pare i otišao, da mu ne treba 100,00 maraka vrijednosti da krade, da to neće pomoći njegovom djetetu da vrati nogu.

            U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe i to: saslušan je svjedok oštećeni  M.D., te svjedoci B.T., N.T., M.F. i R.P., te je tužitelj  prezentirao  i materijanu dokumentaciju i to: Zapisnik o saslušanju svjedoka B.T. sačinjen od strane Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0009056 24 od 29.01.2025.godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka N.T. sačinjen od strane Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0009056 24 od 13.12.2024.godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka M.D., sačinjen od strane MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/4-1-03-5-313/24 od 25.03.2024.g., Zapisnik o saslušanju svjedoka R.P. sačinjen od strane Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02-04.2-38779/24 od 27.05.2024.g., a koje je tužitelj koristio prilikom izravnog ispitivanja svjedoka  sukladno odredbama čl.288.st.1.ZKP-a F BiH, zatim Zapisnik o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/4-1-03-5-313/24 od 19.03.2024.g., Fotodokumentaciju (teška krađa) sačinjenu od MUP-a Županije Posavske, Policijske uprave Orašje br. KO-55/24 od 19.04.2024.g., Zapisnik o prepoznavanju osoba-predmeta od strane M.F. sačinjen od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije   br. 02-2/4-1-03-5-313/24 od 21.03.2024. g., Fotodokumentacija (prepoznavanje osoba) sačinjena od MUP-a Županije Posavske, Policijske uprave Orašje, br. 56/24 od 21.03.2024.godine, Zapisnik o dobrovoljnoj predaji predmeta Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02.1-04.2-22991/24 od 21.03.2024.godine, Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (keramičke pločice) od R.P. sačinjenu od strane Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02.1-04.2-22990/24 od 21.03.2024.godine, Potvrdu o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (keramičke pločice) A.D. sačinjenu od strane Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02.1-04.2-22993/24 od 21.03.2024.godine, Izvještaj sa fotodokumentacijom Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02.6-04.4-23249/24 od 22.03.2024.godine, akt MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije  br. 02-2/4-1-03-6-313-KU-22/24 od 10.05.2024. g. o kretanju vozila marke „Golf“, sa ispisom iz sistema nadzornih kamera za regulisanje saobraćaja „Renata“, dopis Policijske stanice Ugljevik br. 15-2/01-230.1-64/24 od 04.07.2024.godine o izvršenim provjerama za reg. tablice i Izvod iz kaznene evidencije za A.Č., sačinjen od strane Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02-04.2-24692/24 od 28.03.2024.godine.

            Tužitelj je odustao od saslušanja svjedoka A.D.1 i A.T. navodeći da navedeni svjedoci imaju ista saznanja o odlučnim činjenicama kao i svjedoci  M.D., B.T., N.T., M.F. i R.P., koji su svoj iskaz već dali na glavnoj raspravi, pa smatra da nema potrebe  provoditi svjedočenje  na iste okolnosti.

Također su izvedeni dokazi obrane saslušanjem optuženog A.Č. u svojstvu svjedoka sukladno odredbama čl.274.st.2. ZKP-a F BiH.

Sud je sve izvedene dokaze cijenio kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pa je na takav način utvrdio bitne činjenice koje su navedene u izreci presude, a temeljem kojih je optuženog A.Č. oglasio krivim za produljeno kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st.1. tačka „a“ u svezi sa čl. 55. Kaznenog zakona Federacije F BiH za koje se tereti predmetnom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva Orašje.

 Naime, iz iskaza B.T.  utvrđeno je da isti poznaje optuženog oko dvije godine, tj. od kada je nešto radio u kući kod optuženog, jer je on električar, da su se povremeno družili, da poznaje i N.T., jer je ista tad živjela kod optuženog, da se sjeća da ga je početkom 2024.g., ne zna točno datum, u poslijepodnevnim satima, tj. oko 15 sati nazvao optuženi, u obiteljsku kuću svog oca, jer on tamo živi, da ga je pitao da mu preveze pločice od O. do B., da će mu platiti oko 100,00 maraka za gorivo i za uslugu, da on nije imao novca, pošto je tad bio nezaposlen, pa je od svog oca pozajmio 20,00 maraka za gorivo, da je sa autom Golf IV, sive boje, otišao kod A.Č., da su kod njega sjedili možda pola sata, da se je A.Č. nešto dopisivao na mobitelu, da su se onda uputili prema O., da je i N.T. cijelo vrijeme bila tu, da je i ona pošla sa njima, da on tada još uvijek nije znao gdje ide, da su išli iz pravca L. prema O., da mu je  A.Č. govorio gdje da ide, da su kod benzinske pumpe skrenuli prema nasipu, da mu je to mjesto bilo nepoznato, jer tu nikad nije bio, da je, kad je došao do nasipa stao, da je tu bilo u blizini oko tri-četri kuće, da je još bilo vidno, pa je to mogao vidjeti,  da su njemu rekli da čeka, dok su N.T. i A.Č. otišli, da zbog mjesta gdje je stao nije mogao vidjeti u koju kuću su otišli A.Č. i N.T.,  da su isti došli za nekih pola sata i rekli mu da prebaci auto uz put, kraj jedne kuće, zadnje u toj ulici, da su tu bile pločice spremne uz ogradu, da je on to učinio, da je otvorio gepek, spustio sjedišta napravio mjesto, da su pločice bile velike 60X60cm, misli tamno sive boje, da je optuženi A.Č. iz kuće dodavao N.T., da je ona na početku ubacivala pločice u auto, a onda im je on pomogao, jer su pločice bile teške, da je on slagao u auto kako bi ih rasporedio zbog težine, da su potom krenuli prema B., da je on najprije mislio da vozi pločice kod  A.Č., ali da mu je A.Č. na kružnom toku u P. rekao da skrene desno, tj. na kraju zaobilaznice, da je bilo  logično da ide lijevo prema A.Č. kući, ali da je potom skrenuo desno u prvu ili drugu ulicu, da mu je kod prve ili druge kuće rekao da stane, da je onda izašao i pričao s nekim njemu nepoznatim čovjekom oko desetak minuta, da mu je onda rekao da parkira vozilo unazad u dvorište, da je to bio neki drveni ljetnjikovac, da su izašli i tu istovarili  pločice, da su potom A.Č. čekali nekih desetak minuta, da je A.Č. potom ušao u auto s novcem, da je njemu dao 100,00 eura, jer je on tražio da naspije gorivo,  da je na “Dragstes” benzinskoj pumpi nasuo goriva za 20,00 KM, da je kupio cigare i pivo, te  da je kusur vratio A.Č., da mu je A.Č. od tog kusura dao 40 maraka, da je on 20 maraka ostavio u pepeljaru u autu, jer je trebao da ih vrati ocu, dok je  20,00 KM stavio u novčanik. Nadalje iz iskaza svjedoka je utvrđeno  da ih je A.Č. pozvao na piće, da im nije ništa rekao da je prodao pločice i za koliko, al da je logično da je to bio novac od pločica, jer A.Č. novca prije nije imao, da su na piće otišli u jednu  kladionicu u blizini A.Č. kuće, da su on i N.T.  sjeli, a A.Č. je otišao iza na automate da kocka, da je tamo A.Č. potrošio sve pare, da je njega  pitao za onih 20 maraka što mu je dao, pa poslije za onih drugih 20 koje su bile namijenjene ocu, da mu je to sve dao, tako da je ostao bez novca, da je sad već bio mrak, te pojašnjava da ga je A.Č. zvao oko 3, da je on oko 4  došao kod njega, da je kad su bili na nasipu još bio dan, ali da je, kad su krenili nazad, počela  padati noć, tako da je sad već bio mrak, da se je A.Č. iznervirao što je potrošio pare, da su otišli kod njega kući, da je on  tražio od A.Č. pare kako bi ih vratio ocu, da je on rekao da čeka da će neko doći donijeti 50,00 KM, pa 100,00 KM, da se je s nekim dopisivao i onda rekao da opet idu po pločice, da ne zna jel bilo 11 sati ili ponoć, da su ponovo sve troje otišli do iste vikendice, da misli da su opet A.Č. i N.T. otišli a da je on ostao kod nasipa, da se ne može sjetiti, da misli da se sve odužilo i da je otišao do njih, ne zna da li je otišao prvo pješice pa onda autom, da je A.Č.  dodavao iz kuće pločice N.T., da misli da je dodavao kroz jedan mali stakleni prozor,  kojeg je A.Č., misli, prije razbio, jer prozor nije imao staklo, da su tu bila i vrata od rigipsa tj. ploča ili karton koji je naslonjen, da je kuća bila u izgradnji odnosno renoviranju, da su natovarili baš previše pločica, koliko je moglo stati, da su se uputili prema B.,  da mu je tad A.Č. rekao da je dobio pločice od nekih likova, te da su i oni kao isto negdje to ukrali pa su mu dali, da je on komentirao da su to dobri momci kad mu daju toliko, da je tek tad saznao da su pločice ukradene, da su otišli kod A.Č. kući, da je on čekao svoj novac i ostao do jutra. Nadalje iz iskaza svjedoka je utvrđeno da su ujutro istovarili pločice, ali da novac nije dobio, da je morao pozajmiti kako bi vratio ocu, da je kod kuće odmah legao, jer nije spavao cijelu noć, pa je prespavao skoro čitav taj dan, da su ga sutradan  na Facebooku već čekale A.Č. poruke, a kroz dan-dva se već čulo što se napravilo, da je A.Č. sve poruke što mu je pisao, brisao odmah čim on pročita,  da mu je A.Č. tako na početku  pisao kako se je saznalo to što se napravilo, da bude samo opušteno, da se ništa ne brine, da se ne javlja ako ga neko bude tražio, da mu je već treći i četvrti dan rekao da ako ga bude policija tražila kući neka roditelji kažu da je u Nj., jer on i ide s vremena na vrijeme u Nj., da mu je odgovorio da ne može to uraditi, jer  bi to značilo da je on sve uradio, da mu je tako A.Č. i namještao da bude da je on to ukrao i prodao, da mu je A.Č. slao glasovne poruke i brisao sve što je slao, a kad se je on čuo sa braćom D. i sve im ispričao kako je bilo, onda ga je A.Č. blokirao na Facebooku. Svjedok je također pojasnio da je jedne prilike dok je bio kod A.Č., isti predložio da odu na jedno mjesto, da su tad otišli  upravo kod spomenute braće D., da ih je on tako upoznao,  da su kod njih slušali muziku i družili se, da je bio u njihovoj kući u O., ali da nikad nije bio u  predmetnoj vikendici, da za nju nije ni znao, da su mu se D. prvi javili na Facebooku zato što se je pričalo da je on njima ukrao pločice, pa im je onda on sve ispričao.

Zbog nepotpunog iskazivanja svjedoka tužitelj je istom predočio i pročitao dio iskaza iz istrage dan na Zapisniku Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0009056 24 od 29.01.2025.godine, čiju validnost je svjedok potvrdio, a u kojem iskazu je rekao da je par puta sam odlazio kod A.Č. kući u B. i stekao utisak da se N.T. plašila A.Č., jer ju je strogo tretirao da tako na primjer kad sjedi sa njima ne priča ništa i samo gleda u pod, te da je također rekao da, kad su prvi put došli do predmetne vikendice, da mu je A.Č. rekao da stane na nasip nakon čega su A.Č. i N.T. izašli iz vozila i rekli da sačeka, da je vidio kako ulaze u dvorište kuće gledajući iz pravca njihovog dolaska, al da nisu ušli na dvorišnu kapiju nego na prolaz iza kuće. Također je u istražnom postupku rekao da je, kad su drugi put došli do predmetne vikendice, a kad se približio kući, vidio da je A.Č. kroz neki stakleni dio, kao verenda na kući, izbacivo pločice i dodavao N.T., koja ih je slagala uz drvo, da je to trajalo sigurno sat do sat i pol,  da su vrata na kući bila zaključana, te da je vidio da A.Č. iz kuće izlazi kroz taj stakleni otvor kao prozor na verandi, za koji misli da je bio razbijen. Nadalje je iskazao da je prilikom utovara A.Č. psovao majku i dijete N.T., da je na nju bacao pločice preko žive ograde da bi išlo brže, jer je sporo išlo kad joj je dodavo pločice kroz živu ogradu, da mu je bilo žao N.T., pa joj je pomogao, jer su pločice bile velike i teške.

Svjedok je potvrdio istinitost navoda iz istrage, te pojasnio da su A.Č. i N.T.  ušli pravo u prvo dvorište, ali da se tu nisu zadržali, tako da nije vidio u kojem dvorištu su završili, da je on dugo čekao u autu tako da ga je i jedan komšija vidio, da je tog čovjeka i  pozdravio, da je kuća tog čovjeka prva do nasipa, da je čovjek gledao u njega i da mu je vjerojatno bilo malo čudno što auto stoji tu neko vrijeme.

Sud je iskazu svjedoka B.T. danog na glavnoj raspravi kao i u istražnom postupku poklonio povjerenje, jer je isti, po mišljenju suda dan iskeno i objektivno. Svjedok je detaljno opisao što što se je dogodilo kritičnih prilika, potvrdio je i istinitost navoda svog iskaza danog u istrazi, te je dodatno pojasnio ono što je propustio iskazati, a što je sud prihvatio  kao logično i istinito.

 Iskaz ovoga svjedoka je u suglasnosti sa iskazom svjedoka M.D. i dijelom sa iskazom svjedokinje N.T., te objektivnim dokazima: dopisom Policijske stanice Ugljevik br. 15-2/01-230.1-64/24 od 04.07.2024.godine o izvršenim provjerama za registarske tablice iz kojih proizlazi da je putničko motorno vozilo marke Golf IV, sive boje, registarskih oznaka … vlasništvo I.T., rođenog …g., nastanjenog u …, općina U., a što pak potvrđuje navode svjedoka da je vozilo kojim je kritične prilike vozio optuženog i N.T. u O., vlasništvo njegovog oca, dok iz akta MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije  br. 02-2/4-1-03-6-313-KU-22/24 od 10.05.2024. g. o kretanju vozila marke „Golf“, sa ispisom iz sistema nadzornih kamera za reguliranje prometa „Renata“ proizlazi da je radar marke “Renata”, koji se nalazi na magistralnoj cesti M-1.8 O.- T., u neposrednoj blizini TC  Bingo dana 18.03.2024.g. u 17,23 sata zabilježio kretanje vozila marke  Golf, registarskih oznaka …, a što također potvrđuje navode svjedoka da su prvi puta po pločice išli dok je još bio dan.

Iz iskaza svjedokinje N.T. proizlazi da ista poznaje optuženog, jer je u kritičnom periodu sa istim bila u vezi i sa njim živjela u B., da poznaje i B.T., jer su se družili sa njim, da su sa B.T. odlazili i kod M.D. u O., njegovoj kući, da je A.Č. došao na ideju da ukrade pločice, da joj je to otvoreno rekao, da je za pločice  A.Č. znao, jer je radio kod M.D. na vikendici, da je A.Č. telefonom nazvao B.T. i pozvao ga da dođe da odu u O. po neke pločice, da mu nije ništa detaljizirao. Nadalje u svom iskazu svjedokinja navodi da je B.T. došao navečer, ne zna koliko je bilo sati, te da su po mraku išli po te pločice, da je A.Č. usput pojasnio  da idu po pločice  od njegovog prijatelja, da vlasnik pločica zna da će on to uzeti, da je, kad su došli do te vikendice, B.T. ostao u autu, dok su ona i A.Č. ušli u dvorište vikendice sa druge strane gdje ima prolaz, tj. gdje nema ograde, da nisu ušli na kapiju jer je bila zaključana, da su i vrata od vikendice bila zaključana, da je A.Č. razbio prozor i ušao kroz prozor, te da je njoj dodavao pločice, da ih je ona spuštala dole, te su ih redali u dvorište kraj ograde, da je, kad su ih poredali, A.Č. zvao B.T. i on je došao autom do ograde, te su mu onda dodavali i stavljali u auto, da je bilo više pločica, da su bile velike i tamne boje, da su tek poslije, kad su pitali A.Č. zašto se to tako radi i zašto po mraku, skontali da je riječ o krađi,  da je ona to morala, jer joj je A.Č. prijetio i maltretirao je, da je tako morala iako nije htjela, da su s pločicama otišli A.Č. kući, te da je ona, misli, samo jednom išla s njima po pločice, a da zna da je B.T. vozio dva puta, da niko drugi nije bio dodatno u to upleten osim njih troje, da je A.Č. prodao pločice za nekih 200-300,00 KM, da ne zna kako se zove momak kojem je prodao, da je znala da ih je prodao jer je on rekao da ode da ih proda, da je B.T. bio sa njim, ali da ona nije bila prisutna, da su se poslije vratili po nju, da je A.Č. tada imao novac kod sebe, da su sve troje otišli u kladionicu, koja se nalazi odmah u blizini njegove kuće, da je tu prokockao sav novac, da B.T. nije ništa dao, da se ne sjeća da li je B.T. točio gorivo, da je u međuvremenu vlasnik pločica saznao za to, da je dva do tri dana poslije došlo do rasprava u kojoj je A.Č. govorio da nije to uradio. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da joj je poznato da su pločice dva puta dovezene u dvorište kod A.Č., da je ona išla samo jednom, te da su iste zajedno prodane.

            Zbog nepotpunog i kontradiktornog iskazivanja tužitelj je svjedokinji predočio i pročitao dio iskaza iz istrage danog na Zapisniku Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0009056 24 od 13.12.2024.godine, čiju validnost je svjedokinja potvrdila, a u kojem iskazu je ista iskazala da su, kad su se vraćali iz O. u B. i došli kod A.Č. kući, A.Č. i B.T. istovarali pločice u šupu od A.Č. oca, da joj je sve to bilo jako čudno tako da je odbila ponovno ići sa A.Č. i B.T. u O., da su A.Č. i B.T. nešto nasamo pričali što ona nije čula, da pretpostavlja da su A.Č. i B.T. otišli po ostatak pločica, da li isto veče ili sutradan naveče,  jer je  kroz prozor A.Č. kuće vidjela da on i B.T. istovarljaju još pločica, da je potom A.Č. telefonom zvao više osoba i nudio te pločice na prodaju, da ih je na kraju prodao nekom čovjeku, ne zna kome, jer nije prisustvovala toj prodaji.

            Svjedokinja je potvrdila da jeste tako iskazala u istrazi, pojašnjavajući da su obje ture istovarene u šupi A.Č. oca. Prilikon unakrsnog ispitivanja na upit optuženog zar prva tura nije odmah odvezena D. bratu, svjedokinja je odgovorila da nije, te je optuženi pojasnio da  prva tura nije istovarena kod kuće  i da je N.T. bila obje ture prisutna.

            Sud je iskazu svjedokinje  djelomično poklonio povjerenje i to u dijelu u kojem ista iskazuje o svom poznanstvu i odnosu sa optuženim, poznanstvu sa B.T. i M.D., zatim u dijelu u kojem ista iskazuje da je ideja za krađu predmetnih pločica bila optuženikova, da je optuženi angažirao B.T. da ih vozi po pločice u O., da je samo optuženi znao gdje se nalazi M.D. vikendica, jer je radio kod njega, da B.T. nije ništa rekao za krađu dok su išli. Sud je poklonio povjerenje i  iskazu svjedokinje u kojem je opisala kako su došli do vikendice, te kako su iznijeli pločice, a to iz razloga što  je ovaj dio iskaza svjedokinje u suglasnosti sa iskazom svjedoka B.T., kojem je sud povjerovao. Međutim sud nije poklonio povjerenje dijelu iskaza svjedokinje danog na glavnoj raspravi pred sudom kao i u istražnom postupku, a u kojima ista tvrdi da je B.T. došao po mraku, da je ona samo jednom išla po pločice sa optuženim i B.T., da nije bila prisutna kad je optuženi prodao pločice, te da su se optuženi i B.T.  vratili po nju kako bi sa njima išla u kladionicu, da su pločice dva puta dovezene u dvorište kod A.Č., te da su iste zajedno prodane, a to iz razloga što je ovaj dio iskaza svjedokinje u suprotnosti sa iskazom svjedoka B.T. koji je jasno iskazao da su i on i N.T. oba puta, istoga dana išli sa optuženim po pločice, da je, kad je on došao kod optuženog bilo oko četiri sata poslije podne, da je još bilo vidno kad su prvi put otišli po pločice, te da su drugi put otišli po mraku, da su nakon prvog utovara svo troje naišli kod nekog čovjeka kojem je optuženi prodao pločice i da su nakon toga svo troje otišli odmah u kladionicu na piće. Da su optuženi, B.T. i N.T. išli prvi puta po pločice dok je još bio dan, a ne po mraku, kako to svjedokinja iskazuje, potvrđuje i činjenica da je kretanje predmetnog vozilo Golf IV, kojim ih je B.T. vozio kritične prilike, zabilježeno u O. kod TC Binga od strane   radara marke “Renata”, upravo  dana 18.03.2024.g. u 17,23 sata.

            Osim toga, sud nije povjerovao tvrdnji svjedokinje iz istrage da je odbila drugi put ići sa A.Č.,jer je je prvi put sve bilo čudno, a to iz razloga što je svjedokinja  pred sudom iskazala da je ona, iako nije htjela, morala to učiniti, jer joj je A.Č. prijetio i maltretirao je,  pa je nelogično da svjedokinja, koja zbog straha od A.Č. nije mogla niti smjela odbiti A.Č. prvi puta, to ipak smjela učinila nekoliko sati poslije, tim više što je i svjedok B.T. iskazao da je optuženi pri utovaru pločica psovao majku i dijete N.T., da je na nju bacao pločice, da mu je bilo žao N.T., pa je pomogao utovariti pločice. Sve navedeno  govori u prilog zaključku da je u tom dijelu svjedokinja bila neiskrena. Sud je mišljenja da je svjedokinja iz straha od posljedica, negirala da je i drugi put išla po pločice, te da je htjela sebe prikazati u boljem svjetlu pred sudom.

            Iz iskaza svjedoka M.D. utvrđeno je da isti poznaje optuženog oko dvije do tri godine, da su se jedno vrijeme intenzivno družili, da je tada imao vikendicu u izgradnji od 157 kvadrata u D., kod klaonice, da je to sada kuća,  da je i N.T.  bila jednom na druženju kao i B.T., ali samo u kuću u O., da nisu dolazili na vikendicu u D., ali da je A.Č. bio u D., da mu je pomogao rušiti krov, postavljati novi, renovirati, da je znao da vikendicu želi dograditi na kuću i tu živjeti, da je optuženi kod njega kući tada boravio oko 3 do 4 mjeseca, ali da mu za to vrijeme nije nikad ništa falilo, da je kritične prilike, kad su mu otuđene pločice, on bio u B.1, da ga je komšija M.F. nazvao i rekao da se neko auto Golf IV mota oko kuće, da je preko svog druga E. saznao da je to auto od B.T., da je tako povezao, da je najprije poslao brata A.D.1 da pregleda vikendicu, da mu je isti javio da je opljačkan, da su nestale pločice, da je imao oko 150 kvadrata tj. 3 palete pločica antracit sive  60 x 60cm, a da mu je ostalo samo možda 50 do 60 kvadrata, da je prije krađe imao sva stakla na verandi, a poslije je na verandi falilo jedno staklo, da su vrata bila zaključana, pa je vjerojatno iznošeno tu gdje fali staklo, da je najprije bilo nagađanja da je A.Č. to učinio, pa onda neko drugi, da su  N.T. i B.T. tvrdili da je A.Č. bio sa njima, da se je on javio B.T. na Facebooku i da mu je B.T. sve priznao, da je rekao da su on, A.Č. i N.T. to odradili, al da on nije znao gdje ide, kod koga ide, da mu je rekao da su se dva puta vraćali, da je on najprije mislio da je navedeni auto R.P., da je slao njegove slike čitavom društvu, te da su tako ustanovili da je B.T. bio taj sa autom, da mu je vraćeno oko 25 kvadrata pločica u P., dok ostatak nije pronađen, da mu je pričinjena šteta u iznosu od  625,00 KM, kako je to iskazao u istrazi na Zapisniku MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/4-1-03-5-313/24 od 25.03.2024.g., a koji dio mu je tužitelj pročitao zbog nepotpunog iskazivanja, ,ali da ne postavlja imovinskopravni zahtjev, jer zna da to neće nikad dobiti.

Sud je iskazu svjedoka oštećenog M.D. u cijelosti poklonio povjerenje, jer smatra da je isti dan savjesno i objektivno. Svjedok je iskazivao o činjenicama koje su mu poznate te nije niti pogodovao optuženom niti ga teretio. Iskaz ovoga svjedoka je u suglasnosti i sa iskazom svjedoka B.T. te sa objektivnim dokazom: Zapisnikom o očevidu MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/4-1-03-5-313/24 od 19.03.2024.g. i  Fotodokumentacijom (teška krađa) sačinjenom od MUP-a Županije Posavske, Policijske uprave Orašje br. KO-55/24 od 19.04.2024.g.  iz kojih proizlazi da  su policijski službenici dana 19.03.2024.g.  u 20.50 sati  izvršili očevidne radnje u Orašju, u vikend naselju D., u vikendici  vlasništvo M.D., da se navedena vikendica nalazi  uz makadamsku cestu, da se na ulazu u vikendicu nalazi metalna ograda zelene boje, koja je zatečena u položaju otvoreno (ovu činjenicu potkrepljuje fotografija br.1), da je dvorište prekriveno travom, dok je vikendica ograđena živom ogradom. Iz zapisnika o očevidu također proizlazi da je lice mjesta izmijenjeno, obzirom da su dolaskom policijskih službenika A.D. i M.F. otključali vikendicu i ušli unutra, da su ulazna vrata od pvc materijala, bijele boje zatečena  u položaju otvoreno, da je ulaskom u vikendicu vidljivo da prvi dio nije natkriven, da su se s lijeve strane nalazile  keramičke pločice ispod prozora (da su se ispod prozora nalazile keramičke pločice potkrepljuju fotografija br. 4, 5 i 6),  da je prozor  sastavljen od više komada stakala, da je nedostajalo jedno staklo u lijevom kutu (ovu činjenicu potkrepljuju fotografije br. 2 i 3), da nisu pronađeni tragovi ostataka komadića stakla ni s unutarnje niti sa vanjske strane, da se ulaskom u prvi dio vikendice, desno nalaze drvena vrata tzv. “mutvak”, koja su zatečena u položaju otvoreno, te da je ulaskom u drugi natkriveni dio vikendice zatečen razni alat, građevinski materijal, kao i stol na kojem su zatečene boce od alkoholnog pića, kao i pvc stolice. Također je na zapisniku konstatirano da nisu pronađeni tragovi koji bi mogli ukazati na počinjenje kaznenog djela kao i izvršioca istoga, kao i da je mjesto događaja fotografirano.

Iz iskaza svjedoka M.F. utvrđeno je da isti poznaje oštećenog M.D., jer mu je isti komšija u D., da ga je isti zamolio da ako koga vidi oko njegove kuće da mu javi, da mu je zato i javio da je vidio optuženog, kojeg prepoznaje u sudnici, te pojašnjava da optuženom ne zna ime, ali da mu je optuženi, dok je radio kod A.Č. na vikendici, dolazio po kolica-tačke, da mu ih je posudio i rekao da vrati, da je optuženog dok je radio na vikendici vidio oko 10-ak puta, da je to bilo možda prošle ili pretprošle godine. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da je kritičnog dana vidio optuženog i neku curu, da zna da je optuženi bio kod D., da je kod njih živio, da je pomislio da je i sad došao s nekom curom, da je to bilo poslijepodne između tri i pet sati,  da još nije bio mrak, više predvečerje, da je mogao dobro vidjeti, da je auto bio Golf IV, sive boje, da je bio parkiran ispred njegove kuće, da je u istom bio jedan ćelavi momak, koji je bio na mobitelu i čekao nekog, da mu je to bilo čudno, da su on i sestra otišli na kavu na Rox ili na  Antunović, da su popili kavu, te da je pri povratku vidio optuženog i curu na nasipu, da je nazvao M.D. da mu je M.D. rekao da optuženi više nije kod njega, da je nemoguće da ga je vidio, da zna da je poslije M.D. brat otišao u vikendicu i vidio da je nešto nestalo, da je siguran da je vidio optuženog u M.D. avliji, da je vidio i da je izašao iz M.D. vikendice, ali da ne zna da li je isti šta ukrao, da to nije vidio, da ga je prvi put vidio da izlazi na vrata od vikendice, da je otvorio kapiju i onda je otišao prema naspi, a da ga je drugi put vidio kad se je vraćao sa Roxa.

Sud je iskazu svjedoka M.F. u cijelosti poklonio povjerenje, jer smatra da je svjedok istinito i objektivno iskazivao. Svjedok je jasno prepoznao optuženoga na glavnoj raspravi kao osobu koja je prije radila na vikendici kod M.D. i koju je kritične prilike, kad se je dogodila krađa, vidio sa nekom curom kako ulazi u dvorište M.D. vikendice, te je uvjerljivo iskazivao o onome što je percipirao toga dana, a što je i u suglasnosti sa iskazom  svjedoka B.T. i djelomično sa iskazom N.T.. Iskaz ovoga svjedoka je u suglasnosti i sa objektivnim dokazima: Zapisnikom o prepoznavanju osoba-predmeta sačinjenog od MUP-a Županije Posavske, Uprave policije, Policijske uprave Orašje, Odjela kriminalističke policije br.02-2/4-1-03-5-313/24 od 21.03.2024.g. i Fotodokumentacijom sačinjenom od MUP-a Županije Posavske, Policijske uprave Orašje, br. 56/24 od 21.03.2024.godine iz kojih proizlazi da je M.F. kao prvu osobu koju je vidio kritičnog dana kod vozila marke VW Golf IV opisao kao  muškarca visine oko 188 cm,  kratko ošišanog, sa specifičnim čelom, normalne tjelesne građe, u  tankoj majici i sivim hlačama, dok je drugu osobu koju je vidio da ide od vikendice prema autu sa jednom ženskom osobom opisao kao muškarca sa kapom,  visine oko 170cm i srednje tjelesne građe. Iz navedneog zapisnika i fotodokumentacije sa 4 prikazane fotografije  utvrđeno je da je svjedok M.F. od  6 pokazanih osoba, kao osobu koju je kritične prilike vidio  da ide od vikendice prema autu sa jednom ženskom osobom, visine oko 170cm i srednje tjelesne građe, sa kapom na glavi, prepoznao osobu sa rednim brojem 4. tj. A.Č.

Iz iskaza svjedoka R.P. utvrđeno je da je isti upoznao optuženog dva dana prije nego što je od istog kupio pločice, da ga je upoznao kad je dovezao svog brata kod optuženog, da je te prilike optuženi došao do njegovog auta, te da ga je ponudio pločicama, jer je znao da on renovira kuću. Nadalje je svjedok izjavio da se je on popeo na sprat optuženikove kuće da vidi pločice, da su iste bile sive boje i velike dimenzije, da je pristao da ih kupi, da mu je optuženi nakon par dana navečer dovezao iste, u Golfu IV, tamne boje, da su bile u gepeku,  da je sa optuženim došao jedan momak, kojeg se ne sjeća dobro, ali da zna sigurno da to nije ovaj mldb. svjedok kojeg je danas vidio u sudnici, da su optuženi i spomenuti momak istovarljali pločice, da im je i on pomogao, da nije  vidio da je sa njima bila i neka ženska osoba, jer je bio mrak, te jer nije obraćao pažnju, a i gepek je bio otvoren, a auto je ušao na rikverc kod njega u dvorište, da je tad kupio od optuženog oko 30 m2 pločica  za oko 350-400,00 KM, da je optuženom dao novac, ali da mu je sve poslije optuženi vratio. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da ga je poslije zvala inspektorica, da mu je rekla da vrati pločice, da najprije nije pristao jer je želio da mu se vrati novac, ali je poslije  pristao samo da dokaže da on nema veze sa tim, te da nije znao da su iste ukradene.

Nakon što mu je tužitelj pročitao dio iskaza kojeg je dao na Zapisniku Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02-04.2-38779/24 od 27.05.2024.g., a u kojem je iskazao da je od optuženog kritične prilike kupio oko 27 do 30 kvadrata i da ih je platio oko 350,00 KM, svjedok je ove navode u cijelosti potvrdio. Svjedok je također, nakon što mu je tužitelj predočio fotodokumentaciju od 22.03.2024.godine koju je sačinila policija Brčko distrikta potvrdio da se na pokazanim fotografijama  nalaze upravo pločice koje je on kupio od optuženog, kao i da je na fotografijama njegova kuća. Prilikom unakrsnog ispitivanja od strane optuženog svjedok je iskazao da je u stvari  točno da je kod optuženog na spratu vidio kremaste, tj. neke svjetlije pločice dimenzija 25cmX60cm, ali da njih nije kupio, da mu je optuženi rekao da će doći takve ili slične takvima, te da mu je dovezao tamno sive pločice.

Sud je iskazu svjedoka, te naknadnom pojašnjenju u cijelosti poklonio povjerenje, jer smatra da je svjedok iskreno ispričao svega što se je sjećao, a na ono što nije bio siguran je jasno ukazao, te se je prilikom unakrsnog ispitivanja prisjetio detalja koje se odnose na pločice koje mu je optuženi pokazao kod njegove kuće, a čemu je sud i povjerovao, jer je upravo i svjedok B.T. u svom iskazu naveo da su on, optuženi i N.T., odmah pri povratku  naišli kod osobe koja je za 300-400 KM kupila pločice od optuženog, a što potvrđuje činjenicu da svjedok nije mogao vidjeti sive antracit pločice kritične prilike kod optuženog, jer iste tada i nisu bile kod njega, nego druge pločice, bež boje, kako se je prilikom unarsnog ispitivanja svjedok prisjetio.

Da su u dvorištu kuće R.P. u D.B. dana 21.03.2024.g. pronađene keramičke pločice dimenzija 60x60cm, koje potječu iz kaznenog djela krađe  utvrđeno je na temelju Izvještaja sa fotodokumentacijom Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02.6-04.4-23249/24 od 22.03.2024.godine, dok iz  Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta sačinjene od Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02.1-04.2-22990/24 od 21.03.2024.godine proizlazi da je od R.P. privremeno  oduzeto 76 komada  keramičkih pločica, sive boje, veličine 60x60cm.

Da je  navedenih 76 komada keramičkih pločica, sive boje, veličine 60x60cm predano  A.D. proizlazi iz Potvrde o vraćanju privremeno oduzetih prdmeta sačinjene Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02.1-04.2-22993/24 od 21.03.2024.godine.

Iz iskaza mldb. D.R. utvrđeno je da isti poznaje optuženog A.Č., da ga je upoznao na nekoj sjediljki kod svog amidže, da poznaje i N.T. i B.T., da zna da je N.T.  živjela sa optuženim kao njegova izvanbračna supruga. Nadalje u svom iskazu svjeodok navodi da je od optuženog čuo da su N.T.  i B.T., ukrali neke pločice u O., te da ga je dok je jednom sjedio sa optuženim u njegovoj kući, na mobitel preko Mesengera nazvala N.T. i pitala da joj pomogne iznositi neke pločice, da nije ništa spominjala ni B.T., ni O., niti gdje trebaju raditi, niti da treba da krade pločice, ali da ju je on odbio i rekao da neće da joj pomogne, te pojašnjava da je u stvari nazvala prvo optuženog A.Č., da je on odbio, a  nakon nekih desetak minuta je nazvala njega.

Sud je povjerovao samo dijelu iskaza svjedoka u kojem pojašnjava kako je upoznao optuženog, N.T. i B.T., da se je družio sa optuženim, te da je od optuženog čuo da su N.T. i B.T. ukrali neke pločice u O., jer smatra da je samo u ovome dijelu svjedok govorio iskreno. Sud nije poklonio povjerenje iskazu svjedoka u kojem tvrdi da ga je N.T. nazvala i tražila da joj pomogne istovariti neke pločice, da je on to odbio, a to ne samo iz razloga što je svjedok iskazivao vidno uplašeno, zbunjeno, manjkavo, što je nejasno zašto bi N.T. baš njega zvala i zašto bi je odbio kad nije znao o kakvim se pločicama radi, jer po navodima svjedoka N.T. ništa nije rekla, nego i iz razloga što iz iskaza saslušanih svjedoka B.T. i N.T. proizlazi da je ne samo ideja nego i cijela organizacija za realizaciju krađe kao i prodaja pločica bila upravo optuženog A.Č. Zbog svega navedenog sud je uvjerenja da svjedok o naprijed navedenom nije iskazivao iskreno, da je nastojao pomoći optuženom, te da je iskazivao upravo po uputama i na nagovor optuženog. Osim toga, i sam svjedok navodi da je sve što zna o krađi pločica čuo upravo od optuženog.

U svom iskazu optuženi navodi da stvarno nije išao da ukrade te pločice, da ih on jeste prodao, da je znao da će biti ukradene, da jeste  R.P. ponudio bež pločice,  da se tada kod njega nisu  nalazile pločice koje su ukradene, odnosno da iste nikako nisu bile kod njega, da je svjedok mali D.R.  jučer izašao iz pritvora iz Zenice, da se je prepao i da zato  nije rekao istinu, a da ga on nije htio ništa pitati. Pojašnjava da je u stvari mali D.R. bio kritične prilike sa N.T. i B.T., da je D.R. ušao kroz prozor i uzeo te pločice, te ih dodavao N.T. i B.T., da je on, kad su prvi put dovezli pločice, sjeo u auto s B.T., da je mali D.R. ostao, da je N.T. bila kod R.P. kad su istovarili, ali da drugi puta pločice nisu završile kod R.P. nego kod B.T. rođaka koji se nalazi u G., da on zna  gdje se nalazi druga tura pločica, da je on A.D. rekao za pločice kod R.P., da policija ni u O. ni u B. nije znala gdje se nalaze, da je njega bila toliko sramota, jer je kod tih ljudi-oštećenih živio 3 mjeseca u kući, da je jeo u kući, spavao u kući, kupao, da je imao doticaja s parama, sa majčinim zlatom, ali da im nikad nije pfening falio, da im je pomogao raditi na toj vikendici, da im nikad u životu nije ništa uzeo, a sad da ispadne lopov za te pločice. Navodi da ipak sebe krivi, jer je znao da će se to raditi, da je mogao spriječiti, da je mogao nazvati  A.D., koji je bio tu, ili drugog brata, obzirom da je M.D. bio u A., ali da nije nazvao, da se za to krivi, kao i za to što je on prodao pločice, da je N.T. ideja bila da se pločice uzmu, da je N.T. 9 mjeseci živjela sa njim u vanbračnoj zajednici, da je znala gdje se ta nalazi vikendica, jer je više puta bila tamo sa njime, da je B.T. vozio kritične prilike, da je isti dobio novac za obje ture, te da su D. bili jako ljuti na njega kad su čuli da je on ukrao pločice, da je zbog te ljutnje, a što mu je priznao D.D.,  isti platio N.T. i  B.T. po 100, 00 KM da dadnu takvu izjavu kojom njega optužuju  a malog D.R. prikriju, da mu je to rekao M.D., jer se i dalje druže, da je N.T. u međuvremenu otišla od njega, da se udala za A.Z., te da je zato iskazivala  protiv njega.

Sud nije poklonio povjerenje iskazu optuženog u najvećem dijelu tj. u dijelu koji se odnosi na odlučne činjenice vezane za kritični događaj, jer smatra da isti nije dan iskreno, nego u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo. Iskaz optuženog je u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka B.T., N.T., M.F. pa i mldb. D.R., koji je saslušan upravo kao svjedok optuženog. Sud tako nije povjerovao optuženom da nije išao da ukrade predmetne pločice, da je samo znao da će biti ukradene, ali da on nije to učinio, kao i da je ideja za krađu bila N.T. Navedene tvrdnje optuženog su u suprotnosti sa iskazima B.T. i N.T. koji su suglasno iskazali da je upravo optuženi odlučio ukrasti predmetne pločice, da je to N.T. jasno rekao, dok je B.T. govorio da pločice uzima s dopuštenjem vlasnika. Iz iskaza  oštećenog M.D. proizlazi da je samo optuženi znao gdje se nalazi predmetna vikendica, jer su B.T. i N.T. dolazili kod njega u kuću u O. a ne u predmetnu vikendicu, dok iz iskaza optuženog proizlazi da je upravo optuženi imao saznanje da se kritične prilike oštećeni M.D. nalazi u A. (optuženi je iskazao da je navodno mogao spriječiti krađu pozivajući braću oštećenog, obzirom da je oštećeni bio u A.). Svjedok R.P. je iskazao i da je optuženi, kad se je saznalo za krađu, nastojao to namjestiti njemu. Sud nije povjerovao niti tvrdnji optuženog da je mali D.R. bio kritične prilike sa N.T. i B.T., da je D.R. ušao kroz prozor i uzeo te pločice, te ih dodavao N.T. i B.T., te da je on, kad su prvi put dovezli pločice, sjeo u auto s B.T., a da je mali D.R. ostao. Ovo ne samo iz razloga što su svjedoci N.T. i B.T. jasno iskazali da je upravo optuženi  htio ukrasti navedene pločice, da su oni išli s njime na njegovo traženje, da je optuženi ušao u unutrašnjost i njima dodavao pločice, nego i iz razloga što je to demantirao i sam svjedok mldb. D.R. U prilog navedenom zaključku posebice govori i činjenica da je optuženog kritične prilike u dvorištu predmetne vikendice vidio i prepoznao svjedok  M.F.  Osim toga, oštećeni M.D. je jasno iskazao da je samo optuženi bio na njegovoj vikendici, da mu je pomagao i radio, da je dobro bio upoznat  sa renoviranjem iste, te da B.T. nikad nije bio tu, a niti N.T. Sud nije povjerovao optuženom da je D.D., platio N.T. i  B.T. po 100,00 KM da dadnu izjavu kojom bi njega optužili  a malog D.R. prikrili, te da mu je to rekao M.D., a to kako iz razloga što je svjedok M.D. svjedočio pred ovim sudom, a optuženi ga nije pitao o naprijed navedenom, niti je naveo razlog zašto bi ga oštećeni neutemeljeno teretio za nešto što nije učinio. Osim toga, svjedok pred ovim sudom nije teretio optuženog, nije pokazao da je kivan na njega, naprotiv, iskazao je da ne traži niti naknadu štete. U prilog zaključku suda da optuženi nije govorio istinu kad je negirao da je ukrao predmetne pločice govori i činjenica da je upravo optuženi  vratio R.P. novac koji je isti dao kad je od njega kupio ukradene pločice, a što je potpuno nelogično ukoliko on to nije učinio.

Iz Izvoda iz kaznene evidencije za A.Č. sačinjenog od Policije Brčko distrikta BiH, Jedinice kriminalističke policije br. 14.02-04.2-24692/24 od 28.03.2024.godine utvrđeno je da je optuženi do ada višestruko osuđivan i to: Presudom Općinskog suda u Vukovaru od 21.06.2006.godine za kazneno djelo Pomaganje u prebacivanju osoba preko državne granice na uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci i rokom provjeravanja od 2 godine, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 04.10.2007.godine zbog kaznenog djela Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 232.st.1. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca i novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 04.03.2008.godine zbog kaznenog djela Krađa iz čl. 280.st.2. u vezi sa st.1. KZ BD BiH novčanom kaznom u iznosu od 450,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 02.12.2008.godine zbog kaznenog djela Krađa iz čl. 280.st.2. u vezi sa st.1. KZ BD BiH novčanom kaznom u iznosu od 600,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 12.11.2011.godine zbog kaznenog djela Teška krađa iz čl. 281. st.1. u vezi sa čl. 31. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, Presudom Općinskog suda u Tuzli od 01.08.2013.godine (nije navedeno kazneno djelo i kazna), Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 08.06.2016.godine zbog kaznenog djela Neovlaštena nabavka, držanje ili prodaja oružja ili bitnih dijelova za oružje iz čl. 65.st.1. Zakona o oružju i municiji BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 45 dana, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 21.02.2017.godine zbog kaznenog djela Nasilje u porodici iz čl. 218. st.1. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 01.12.2021.godine zbog kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz čl. 170. st.1. KZ BD BiH i kaznenog djela Ugrožavanje sigurnosti iz čl. 180.st.1. KZ BD BiH jedinstvenom novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM, Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 09.11.2023.godine zbog kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz čl. 170. st.1. KZ BD BiH na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana i Presudom LG F.Strafs.Graz od 30.04.2022.godine za kazneno djelo Opasne prijetnje, Oštećenje tuđe stvari i Tjelesna povreda, na uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora  u trajanju od 3 mjeseca i rokom provjeravanja od 3 godine.

Sumirajući, dakle, sve naprijed utvrđene činjenice, te dovodeći iste u međusobnu vezu sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženi dana 18.03.2024. godine, zatražio od B.T. da mu svojim vozilom za novčanu naknadu preveze pločice iz O. do B., da je za utovar istih angažirao i N.T., da im je lažno naveo da mu je vlasnik pločica M.D. dozvolio da ih uzme iz njegove vikendice (ove činjenice utvrđene na temelju suglasnih izjava svjedoka B.T. i N.T.), da je nakon toga B.T. putničkim motornim vozilom marke „VW Golf“   registarskih oznaka …, oko 18:00 sati, iz B. u O. na lokalitet zvani D., u blizinu vikendice M.D., dovezao A.Č. i N.T., gdje je A.Č. rekao B.T. da parkira vozilo i sačeka, a od N.T. zahtijevao da pođe sa njim pješke do vikendice (ove činjenice, pored iskaza svjedoka B.T. i N.T.  potkrijepljena i ispisom sa nadzorne kamere „Renata“, te iskazom  M.F.). Također iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženi potom ušao u dvorište navedene vikendice na neograđenom mjestu, da je skinuo stakleni prozor sa prednje strane vikendice i da je kroz tako načinjen otvor ušao u vikendicu i iz nje kroz prozor dodao N.T. 77 komada keramičkih pločica sive boje veličine 60x60 cm vlasništvo M.D., da je navedene pločice N.T. spustila u dvorište, te da je potom pozvao B.T. da vozilom dođe do vikendice, te da su svo troje utovarili pločice u gepek navedenog vozila (utvrđeno na temelju iskaza svjedoka B.T. i N.T., te iz zapisnika o očevidu na temelju kojeg je utvrđeno da nedostaje predmetno staklo na prozoru verande predmetne vikendice), da su nakon toga sjeli u vozilo, koje je B.T., prema uputama A.Č., odvezao u B., naselje D.B., u dvorište kuće R.P.,  kojem je A.Č. prodao navedene pločice za iznos od oko 350,00 KM, kao i da su tada  B.T., A.Č. i R.P. pločice istovarili (utvrđeno na temelju iskaza svjedoka B.T., N.T. i R.P.). Nadalje je iz cijenjenih dokaza utvrđeno da je optuženi nakon ponoći, 19.03.2024. godine, od B.T. i N.T. zahtijevao da idu sa njim po ostatak pločica, da im je lažno naveo da mu je M.D. u međuvremenu dozvolio da uzme i preostale pločice iz vikendice, te da su istim vozilom ponovo otišli do vikendice M.D. u naselje D., O., gdje je B.T. parkirao vozilo, te da je A.Č., kroz prethodno načinjen otvor na prednjoj strani vikendice, ponovo ušao u unutrašnjost iste i  da je N.T. dodao još 83 pločice, koje je ona slagala u dvorište i da su  potom svo troje iste utovarili u gepek vozila, nakon čega su sjeli u vozilo i pločice odvezli u Brčko u dvorište kuće A.Č., gdje su pločice istovarili (utvrđeno na temelju iskaza svjedoka B.T.), kao i da je navedenim radnjama M.D. pričinio štetu u iznosu od 625,00 KM, a koji iznos štete je utvrđen na temelju iskaza oštećenog.

            Slijedom naprijed navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da su se u naprijed navedenim radnjama optuženog, obzirom na njihovu vremensku i prostornu povezanost (inkriminirane radnje počinjene u razmaku od nekoliko sati tj. prvi put u kasnim poslijepodnevnim satima 18.03.2024.g., a drugi put nakon ponoći 19.03.2024.g. i to na istome mjestu u O., na lokalitetu D., u vikendici M.D.), zatim načina počinjenja i drugih stvarnih okolnosti koje čine jednu jedinstvenu cjelinu (inriminirane radnje počinjene skidanjem dijela stakla s prozora  vikendice te iznošenjem pločica kroz tako sačinjen otvor), stekla sva obilježja produljenog kaznenog djela Teška krađa iz članka 287. st. 1. tč. „a” u svezi sa čl. 55.  Kaznenog zakona  Federacije  Bosne i Hercegovine.

Kako je iz iskaza svjedoka R.P. utvrđeno da je isti optuženom za predmetne pločice  platio iznos od 350,00 KM, Sud je, ne dirajući pritom u objektivni identitet optužnice, izvršio korekciju u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela a koja se odnosi na visinu novčanog iznosa kojeg optuženi dobio od R.P., kad mu je prodao predmetne pločice, na način da je u 17. i 18. redu istoga riječi : „ za iznos od „330,00 KM“ zamijenio riječima: „ za iznos od oko „350,00 KM“ .

Optuženi A.Č. je kazneno djelo počinio u stanju ubrojivosti i sa izravnom namjerom, obzirom da je bio sposoban da upravlja svojim postupcima, bio je svjestan da otklanjanjem prozorskog stakla-provaljivanjem, te odnošenjem predmetnih pločica, tuđe pokretnine oduzima drugome, a sve radi stjecanja protupravne imovinske koristi, kojom prilikom je izrazio i volju za nastupanjem zabranjenih posljedica. Dakle, optuženi je bio svjestan svojeg djela i htio je njegovo počinjenje.

            Obzirom na naprijed navedeno Sud je optuženog A.Č. oglasio krivim za kazneno djelo Teška krađa iz čl. 287. st.1. tačka „a“ u svezi sa čl. 55. 1. Kaznenog zakona Federacije F BiH, te ga je  primjenom navedenih odredbi, a na temelju  čl. 7., 42., 43. i čl. 49. KZ FBiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci .

Prilikom izricanja kazne sud je od olakotnih okolnosti na strani optuženog  cijenio činjenicu što je isti R.P. vratio novac koji je dobio za prodaju predmetnih pločica, tj. što je vratio iznos pribavljene  koristi, dok je kao otežavajuće okolnosti na strani optuženog  cijenio  izrazitu drskost i bezobzirnost prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela koja se ogleda u činjenici da je otuđio predmete tj. pločice  ljudima s kojima je bio u prijateljskim odnosima, kod kojih je jedan period živio, sa kojima je jeo i pio, kako sam navodi, ali i bezobzirnost koju je pokazao nakon počinjenja kaznenog djela koja se ogleda u činjenici da je najprije htio predmetnu krađu staviti na teret  B.T., s kojim je također prijatelj, zatim je kao inicijatora i osobu koja je došla na ideju krađe htio prikazati svoju bivšu djevojku N.T., a u konačnici je vršio utjecaj na mldb. svjedoka D.R. da isti sam prihvati krivnju za predmetne radnje, a u čemu je ustrajao čak i kad je svjedok to demantirao pred sudom. Kao otegotnu okolnost na strani optuženog sud je cijenio i upornost pri činjenju predmetnog kaznenog djela, obzirom da je u kratkom vremenskom perodu, svega nekoliko sati isto ponovio, te ponašanje optuženog nakon počinjenja kaznenog djela tj. činjenicu da isti licemjerno izražava žaljenje zbog  toga što je do kaznenog djela došlo,  jer je oštećeni dobar čovjek, jer je kod istog jedan period spavao, jeo i pio, i jer je mogao spriječiti  počinjenje kaznenog djela, a  to nije učinio. Kao otegotnu okolnost na strani optuženog sud je cijenio i njegovu dosadašnju osuđivanost za raznovrsna kaznena djela, ali posebice osuđivanost za ista i istovrsna kaznena djela, cijeneći pritom činjenicu da je isti za kazneno djelo  Teške krađe osuđivan prije 15 godina.

Navode optuženog da mu je od dvoje djece, jedno teško bolesno, sud nije mogao cijeniti kao olakšavajuću okolnost, a iz razloga što je ista paušalna, obzirom da je optuženi nije potkrijepio dokazom – medicinskom dokumentacijom, kojom bi morao svakako raspolagati ukoliko je navedena tvrdnja točna.

Cijeneći, dakle,  sve naprijed pobrojane olakotne i otegotne okolnosti, sud je mišljenja da se svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju, može postići samo kaznom zatvora, te da je kazna zatvora, odmjerena u spomenutom trajanju od sedam mjeseci, kaznena sankcija srazmjerna prirodi i težini predmetnog kaznenog djela, obzirom da se radi o kaznenom djelu sa zaprijećenom kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, stupnju odgovornosti optuženog (izravna namjera), osobnosti optuženog (recidivist), okolnostima pod kojima je kazneno djelo izvršeno (otuđenje  izvršio od prijatelja), kao i nastalim posljedicama (visina štete 625,00 KM), te da će se ovakvom kaznom postići da se izrazi društvena osuda učinjenih kaznenih djela, utjecati na optuženog da ubuduće ne čini ovakva i slična kaznena djela kao i opća prevencija, a posebno da će se utjecati na svijest građana o nedopustivosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja  predviđena čl.42 KZ F BiH.

     Na temelju čl. 202. st. 1. a u svezi sa čl. 199. st. 2. točka  „g“ Zakona o kaznenom postupku F BiH sud je optuženog A.Č. obvezao da na ime naknade troškova kaznenog postupka plati paušal u iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana.

            Obzirom da oštećeni M.D. na glavnoj raspravi nije postavio imovinskopravni zahtjev, odnosno nije tražio naknadu štete, to sud o istom nije odlučivao.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu Odžak

u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste, putem ovog Suda.

   Zapisničar                                                           Sudac   

      Ana Josić                                               Ljubica Oršolić